Kako s djecom razgovarati o ratu?

Posljednjih dana čitamo, slušamo i gledamo  o ratnim zbivanjima iz Ukrajine. Takve vijesti mnogima – velikim i malima, izazivaju emocije tjeskobe, straha, neizvjesnosti, tuge… Teško je onima koji proživljaju strahote rata, ali je teško i onima koji to gledaju i suosjećaju. Kao i u sličnim kriznim situacijama, među najranjivijim skupinama su upravo djeca i mladi. Iako nerijetko želimo zaštiti djecu od svega onoga teškoga u životu, postoje stvari koje ne možemo zaustaviti (pandemije, ratovi…), ali možemo biti tu za dijete, biti mu podrška i sigurna luka, pružiti mu usmjeravanje i „alate“ za „borbu“.

Važno je osvijestiti da iako možda malena, djeca „upijaju“ i riječi i emocije i druge znakove iz svoje okoline. Oni osjećaju kada se nešto događa, oni znaju prepoznati zabrinutost na licu svojih najbližih, „čuju“ uznemirujuće apele s ekrana i vide na Tv-u svojega vršnjaka koji sa suzama korača tamo nekom cestom. Na to mogu reagirati povećanom anksioznošću, razdražljivošću, agresivnošću, poteškoćama spavanja i hranjenja, poteškoćama koncentracije. I pitaju se, glasno ili tiho – ŠTO SE TO DOGAĐA? A mi odrasli, posebice roditelji trebali bi biti ti koji će im na njima primjeren način objasniti što je to što se događa i kako možemo pomoći sebi i drugima.

Kako olakšati djeci koja svjedoče ratnim zbivanjima? Kako razgovarati o ratu s malom djecom?

S obzirom na svoju razvojnu dob i „ograničenja“ u razmišljanju djeca mogu na različite načine shvatiti ono o čemu slušaju, npr. doslovno shvaćaju, maštom popunjavaju ono što ne razumiju pa mogu stvoriti pogrešno objašnjenje, katkada sebe krive za događaje na koje ne mogu utjecati. I kada sami ne spominju ratna događanja, to ne znači da o tome ne razmišljaju. Zato je korisno konkretnim pitanjima provjeriti jesu li čuli ili vidjeli nešto o tome. Ne treba forsirati razgovor, ali važno je pružiti osjećaj da se mogu obratiti kada to budu željeli.

Za djecu predškolske dobi najvažniji je osjećaj sigurnosti, a upravo je osjećaj sigurnosti „poljuljan“ u stresnim situacijama. Neka se djeca boje za svoju sigurnost, za sigurnost svoje obitelji, prijatelja, kućnih ljubimaca, kuće, vrtića. Zato im je važno naglasiti kako se rat događa, ali daleko, u Ukrajini (možete pokazati i na karti gdje je koja država), da je ono na sigurnome, da ste vi na sigurnome, da je vaša kuća na sigurnome. Nekoj djeci će to biti dovoljno da se umire, no neka će imati dodatna pitanja te je važno dati odgovore i time graditi osjećaj da vas mogu pitati i sljedeći put bez ustručavanja.

Za osjećaj sigurnosti su važne i rutine, posebice u ovakvim stresnim situacijama. Zato ih važno održavati – ne propuštajte zajedničke obroke, igranje igara i druge zabavne aktivnosti, čitanje priča, razgovor prije spavanja…

Pokušajte kontrolirati i ograničiti sadržaj kojem su djeca izložena u medijima (tv, mobitel, radio). Svjedoci samo da smo svi, i veliki i mali, nerijetko izloženi ne samo informativnom sadržaju nego i neprimjerenom koji je tu upravo da izazove reakciju slušatelja/gledatelja. Pokušajte razlučiti istinite od neistinih informacija (birajte izvore informiranja) i na to potičite i djecu. Nećete uvijek moći kontrolirati medijske sadržaje kojima su djeca izložena i zato je važno redovito provjeravati što znaju, što ih zanima, što ih brine.

Nemojte se bojati svojih i djetetovih emocija, posebice neugodnih. Nema „negativne“ emocije, postoje ugodne i manje ugodne, ali svaka od njih ima svoju funkciju i važno je ne potisnuti ih. Djecu treba usmjeriti da prepoznaju kako se određena emocija „pokaže“ u tijelu (npr. „brzo dišem“, t“eško mi je spavati“, „ne jede mi se“, „nešto se događa u mom stomaku“…). Dapače, djeci treba pomoći da ih izraze. Rečenice poput: „Bojim se“, „Teško mi je“, „Boli me stomak“… nekada ne moraju izaći „van“ u obliku riječi. Nekada emocije izlaze kroz crtež, ples, pjevanje, tjelesni kontakt ili bilo koju drugu aktivnost u kojima se dijete opušta. A najprirodnija od tih aktivnosti jest IGRA.

I kad je teško – igra!

Kada dijete „izgubi“ kontrolu nad događajima oko sebe (a to može biti upravo u ovakvim situacijama), ima dodatnu potrebu da je „vrate“, a vratiti je može upravo kroz igru koju ono kontrolira i vodi. Zato je očekivano da će se u ovome razdoblju djeca češće igrati rata, zauzimati strane, pobjeđivati, „ubijati“, spašavati. To je način na koji mogu barem na kratko imati kontrolu u svijetu u kojem žive. Važno ih je ne posramljivati i ne zaboraviti da dopuštanjem „agresivnih“ igara ne potičemo agresivno ponašanje izvan igre nego dopuštamo djetetu da se proradi neugodne osjećaje čim se gradi i sposobnost samoregulacije.

Kako još mogu/možemo pomoći?

Dodatan način za vraćanjem osjećaja kontrole jest i promišljanje što konkretno možemo napraviti da pomognemo ljudima u potrebi – doniranjem hrane, odjeće, nuđenjem smještaja? Dijete može odlučiti odvojiti nekoliko svojih igračaka koje može donirati, može napisati pismo svojem „prijatelju“ iz Ukrajine. Možda će i neki od tih „prijatelja“ uskoro doći živjeti u vašu blizinu – s djetetom možete o tome razgovarati –  što bi olakšalo tom prijatelju dolazak?

Kako olakšati sebi?

Iz osjećaja bespomoćnosti (gubitka kontrole) i želje za pomoći često jako puno vremena provedemo slušajući i gledajući vijesti o tome što se događa. Korisno je biti informiran, ali neprestanim pretraživanjem i iščitavanjem vijesti možemo se zatvoriti u krug pojačane tjeskobe i uznemirenosti. Zato je važno ograničiti i sebi koliko i što konzumiramo od medijskog sadržaja.

Također, neki od nas su već proživjeli rat, bilo kao djeca, tinejdžeri ili odrasli. Slike koje gledamo i slušamo mogu nas „vratiti“ u to vrijeme, buditi neugodne uspomene i preplavljujuće emocije. Tada je važno potražiti podršku za sebe, pornaći svoj „ispušni ventil“.

Ukoliko za to osjetite potrebu možete se javiti i psihologinji vrtića na 099 382 2623  ili tena.erceg1@gmail.com

Pripremila: Tena Erceg, psihologinja

Literatura

Forum za slobodu odgoja, (2022). Kako s djecom i mladima razgovarati o ratu u Ukrajini: prijedlozi za škole https://fso.hr/wp-content/uploads/2022/02/2022-Kako-s-djecom-i-mladima-razgovarati.pdf

Hrabri telefon. (2022). Kriza u Ukrajini – Što reći djeci? https://www.facebook.com/HrabriTelefon/photos/a.551773538170460/5510722842275480

Učenje srcem, (2022). Mama, tata, što je to rat? https://www.facebook.com/ucenjesrcem/photos/a.732144490610508/1292819131209705