Senzorna integracija je aktivnost mozga za organiziranje svih osjetnih podražaja koji su putem živčanih stanica došli u središnji živčani sustav. Glavna zadaća mozga je integrirati podražaje iz različitih osjetila u skladnu cjelinu. To omogućuje funkcioniranje svakoga živoga bića te uvjetuje njegovo ponašanje, učenje, percepciju i reagiranje. Kada je funkcioniranje mozga dobro, motorički pokreti su koordinirani, učenje je lako, a ponašanje u skladu s očekivanim. Senzorni sustavi su baza za razvijanje ostalih vještina. Također, međusobno su povezani te nije moguće prijeći u višu razinu ako nije zadovoljena prethodna. Sukladno navedenom, ako dijete nema dobro razvijen senzorni sustav pojavit će se poteškoće i u razvoju ostalih vještina.
U senzorne sustave ubrajaju se:
Vizualni (vid), auditivni (sluh), taktilni (dodir), olfaktorni (njuh), gustativni (okus), prioprioceptivni (mišići i zglobovi), vestibularni (ravnoteža).
Pravilna integracija navedenih sustava omogućuje nam adekvatno funkcioniranje, izvođenje svakodnevnih zadataka te komuniciranje s vanjskim svijetom. Najvažniji osjetilni sustavi za čovjeka su vestibularni i proprioceptivni.
Proprioceptivni i vestibularni sustav pripadaju unutarnjim osjetilima te su odgovorni za svjesnost vlastitog tijela te njegov položaj u prostoru, dok su vid, sluh, dodir, njuh i okus vanjska osjetila jer prikupljaju informacije iz okoline. Djetetova osjetila se međusobno integriraju kako bi ono dobilo pouzdanu sliku svijeta koji ga okružuje. Sve one informacije koje dijete dobiva putem svojih osjetila omogućuju mu percepciju, tj. cjelovito doživljavanje svijeta. Stimulacija vestibularnog i proprioceptivnog sustava hodanjem, skakanjem, penjanjem, ljuljanjem, vrtnjom, vožnjom bicikla i drugim pokretima u periodu ranog djetinjstva stimulira mozak na razvoj bazičnih kapaciteta za sve oblike učenja. Ove aktivnosti važne su za organizaciju osjetila i stimulaciju normalanog razvoja. Pokret i kretanje osobito u ranoj dobi stvaraju osnovu za učenje, mišljenje, kreativnost i sve druge više mentalne funkcije. Djeca doživljavaju svoje tijelo te druge ljude i stavljaju ih u međusobne odnose zato što je njihov mozak dobivene senzorne informacije organizirao u smislenu cjelinu. Upravo zbog toga dijete zna primjereno reagirati i ponašati se u pojedinim situacijama. Odnosno, dobrom integracijom svih osjetila mozak poručuje svrhovit odgovor, tj. reakciju na podražaj.
Senzorna integracija odvija se automatski te se neprestano razvija kod svih nas. Kod većine ljudi senzorna integracija se događa bez svjesnog razmišljanja i uloženog truda. Niti jedan čovjek nema savršenu integraciju osjeta. Svatko može pokazivati određene male simptome teškoća senzorne integracije neke vrste osjeta. To naravno ne znači da se radi o poremećaju senzorne integracije za koji je odmah potreban tretman. Međutim, ukoliko teškoće senzorne integracije stvaraju probleme, otežavaju razvoj i razvijaju negativne oblike ponašanja potrebna je intervencija senzornog terapeuta.
ZNAKOVI KOJI UKAZIJU NA PROBLEME SA SENZORNOM INTEGRACIJOM
POREMEĆAJ SENZORNE INTEGRACIJE MOŽE BITI:
-samostalna teškoća, znači da dijete nema nikakvih drugih poteškoća.
- može biti obilježena određenim stanjem, sindromom ili bolesti u slučajevima nedovoljne
zrelosti živčanog sustava zbog prijevremenog rođenja
- javlja se kod djece s teškoćama u motoričkom razvoju, kod cerebralne paralize, djece s
poremećajem iz autističnog spektra, djece s oštećenjem vida, djece s poremećajem pažnje
(ADHD), djece s govorno-jezičnim teškoćama, djece s teškoćama u učenju, djece s oštećenjem
sluha, djece s intelektualnim teškoćama i dr.
KAKO SE PROVODI TRETMAN SENZORNE INTEGRACIJE?
Tretman se provodi kroz igru u senzornoj sobi. Djeluje se na područja u kojima postoje oštećenja. Igra treba biti ciljana. Cilj je da se dijete igra s ponuđenim aktivnostima na funkcionalan način. Boravak u senzornoj sobi omogućuje djetetu da razvije senzorne vještine koje će mu biti potrebne za život. Stimulirana i poticajna okolina omogućava poboljšanje koordinacije, komunikacije te pažnje i koncentracije. Tretman u senzornoj sobi omogućuje djeci da stimulacijom osjetila razvoju svoje potencijale.
Marina Papić, mag.rehab.educ.
LITERATURA:
1. Biel, L., Peske, N. (2007). Senzorna integracija iz dana u dan. Buševec: Ostvarenje d.o.o.
2. Bouillet, D. (2010). Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja. Zagreb: Školska knjiga.
3. Cascio, C. J. (2010). Somatosensory processing in neurodevelopmental disorders. Journal
of Neurodevelopmental Disorders. Springer Science + Business Media. 2: 62-69.
4. Mamić, D., Fulgosi-Masnjak, R., Pintarić Mlinar, Lj. (2009). Senzorna integracija u radu
s učenicima s autizmom. Napredak, 151 (1), 69-84.
5. Zglavnik, M. (2005). Osjetilno učenje – senzorna integracija. Dijete, vrtić, obitelj. 11
(41), 2-5.
Edukacijski rehabilitator stručni suradnik u predškolskoj ustanovi odgoja i obrazovanja radi na prepoznavanju, prevenciji i ublažavanju teškoća kod djece te sprječavanju nastanka novih teškoća. Edukacijski rehabilitator u suradnji s odgojiteljima utvrđuje i ukazuje na individualne odgojno-obrazovne potrebe te određuje primjerene oblike i metode rada sukladno sposobnostima, mogućnostima i interesima pojedinog djeteta te o njima informira odgojitelje, ostale suradnike i roditelje.
Edukacijski rehabilitator surađuje sa zdravstvenim ustanovama, odgojno-obrazovnim ustanovama te ostalim stručnjacima radi prevencije razvojnih poremećaja kod djece.
KONTAKT:
Marina Papić, mag. rehab. educ.
e-mail: edu.rehab.vrtickonavle@gmail.com
mobitel: 099 382 2623
Istraživanja pokazuju kako u posljednjem desetljeću djeca imaju pristup tehnologiji te aktivno koriste tehnologiju kao neizostavan dio svoje svakodnevice već od samog rođenja. Mnogi autori upozoravaju roditelje na ograničavanje korištenja digitalnih sadržaja kod djece, jer je njihov mozak još u razvoju. Elektronički mediji kao što su pametni telefoni, digitalni asistenti, računala, satelitska navigacija i stalna povezanost s internetom „oslobađaju“ nas uobičajenih mentalnih napora te stoga postajemo sve ovisniji o tehnologiji, a naše psihičke sposobnosti slabe. Posljedice korištenja digitalne tehnologije su:
Sve većom upotrebnom digitalne tehnologije, djeca i mladi nemaju više potrebe pamtiti informacije jer znaju da ih u svakom trenutku mogu saznati zahvaljujući nekoj od internetskih tražilica. Što više vremena provode surfajući i igrajući razne igrice, djeca će imati više problema s pažnjom i koncentracijom. Osim toga, igrice mogu izazvati ovisnost. Djeca mlađa od 3 godine ne bi smijela nikako boraviti ispred ekrana, od 3-7 godina najviše pola sata dnevno, te od 7 godina najviše sat vremena dnevno uz kontrolu roditelja.
Također, pomoć pri postavljanju granica djeci o korištenju digitalnih tehnologija mogu vam pomoći softverska rješenja koja ogranićavaju vrijeme boravaka djece ispred ekrana:
ScreenLimit- instalira se na iOS, Android kao i na računala s Windows operativnim sustavom. Funkcionira kao sat koji odbrojava 60 minuta od početka korištenja uređaja. Sinkroniziran je na svim uređajima na koje se instalira. Primjerice, ako je dijete 45 minuta gledalo crtić na mobitelu, zatim počne gledati na tabletu, sat će se nastaviti odbrojavati, što znači je da je ostalo još 15 minuta.
YouTube Kids- aplikacija koja pomaže roditeljim da kontroliraju sadržaj koje dijete gleda na YouTube kanalima. Roditelj može izabrati sadržaje koji će djetetu biti dostupni te blokirati neželjeni sadržaj. Također, roditelji mogu ograničiti vrijeme gledanja sadržaja npr. na 30 minuta.
Dužnost roditelja je osigurati djetetu zdravo i perspektivno djetinjstvo te biti svjestan uloge koju imamo prema izgradnji tehnologije.
Za detaljnija pitanja i pomoć možete se javiti stručnoj službi vrtića:
e-mail:
Edukacijski rehabilitator: edu.rehab.vrtickonavle@gmail.com / 099 3822 623
Psiholog: psiholog.vrtickonavle@gmail.com / 099 3822 623
Pedagog: pedagog@vrticikonavle.hr / 099 3822 625
LITERATURA:
1. Batorowicz, B., Cherly, M.A., Pollock, A. (2012.)" Technology supporting written
productivity in children with learning disabilities: A critical review", Canadian Journal
of Occupational Therapy sv 79(4): 211-224
2. Comey B. J. (2014.) Going Dark: Are Technology, Privacy, and Public Safety on a
Collision Course?, Federal Bureau of Investigation, Washington D.C.
3. Genc, Z. (2014.) "Parents’ Perceptions about the Mobile Technology Use of Preschool
Aged Children", Procedia - Social and Behavioral Sciences sv. 146
4. Manfred Spitzer. (2018). Digitalna demencija : kako mi i naša djeca silazimo s uma.
5. Palaiologou, I. (2014.) "Children under five and digital technologies: implications for
early years pedagogy", European Early Childhood Education Research Journal sv. 24
(1)
6. Pitchford, N.J. ( 2015.) "Development of early mathematical skills with a tablet
intervention: a randomized control trial in Malawi", izvorni rad, Nottingham: School of
Psychology, University of Nottingham
7. Rončević, A. (2011). Multimediji u nastavi. Split: Redak Zagreb: Naklada Ljevak, str.
113-114
[vc_row][vc_column][vc_column_text]
Rast i razvoj djeteta su dinamični i harmonični procesi. Za normalan rast potreban je dovoljan unos hrane, koji podrazumijeva usvajanje vještina hranjena. Važno je trenutke hranjenja od prvoga dana djetetovog života provoditi u mirnom, blagom i smirenom raspoloženju bez prekida i uzbuđenja, gdje će dijete stvoriti pozitivna iskustva i na taj način povezati hranjenje s ugodom. U situaciji ugode dijete brže i lakše uči jer je otvorenije za nova iskustva. Zajednički obroci se preporučavaju jer su važni za zdravlje pojednica i obitelji. Smanjuju gojaznost, poboljšavaju akademski uspijeh. Osim za preživljavanje, rast i razvoj, isprobavanje aroma i okusa poboljšava socijalne vještine, njeguje odnose te pozitivno djeluje na neovisnost. Osim zadovoljenja primarne potrebe za hranom dijete osjeća toplinu, bliskost i zaštitu osobe koja ga hrani, što igra važnu ulogu u njegovom duševnom razvoju i stvaranju uravnotežene ličnosti. Prateći djetetov razvoj i prehrambene potrebe ključno je u pravovremeno, odnosno u točno određenom tzv. „ključnom periodu“ za učenje novih znanja i vještina, uvoditi promjene u procesu hranjena. Prije ili poslije tog perioda teže je naučiti specifični obrazac ponašanja.
Da bi lakše pratili i pravovremeno poticali usvajanje određenih vještina trebamo poznavati razvoj urednih oralno-motoričkih funkcija kod djeteta. Oralno-motorički razvoj su svi pokreti usana, jezika i vilice koji održavaju kondiciju sustava za hranjenje, a ponavljanjem pokreta stječe se i razvija motorna kontrola i snaga. Uredni oralno-motorički razvoj započinje prije rođenja i nastavlja se do iza treće godine života. U četvrtoj godini većina djece sigurno i samostalno konzumira krutu hranu i tekućinu bez gušenja.
Prikazane prekretnice tipične su za razvojnu dob. Iako u razvoju postoje individualne razlike među djecom, naveden raspon dobi djeteta omogućava raniju ili kasniju pojavnost nekog ponašanja ili vještine, a koja unutar tog raspona još uvijek podrazumijeva uredan razvoj.
LISTA RAZVOJIH PREKRETNICA:
PRIJE rođenja,
Od 0 do 3 mjeseca,
Od 3 do 6 mjeseci,
Od 6 do 9 mjeseci,
Od 9 do 12 mjeseci,
Od 12 do 18 mjeseci,
Od 18 do 24 mjeseca,
Od 24 do 36 mjeseci,
Od 36 mjeseci do 4 god,
Važno je savjetovati se sa svojim liječnikom/pedijatrom ako mislite da vaše dijete ne prati upute ili pokazuje znatno kašnjenje u ponašanju prateći ove pokazatelje prema odgovarajućoj dobi.
Mala djeca imaju mali želudac pa je potrebno da češće jedu male količine hrane. Kad god ste u mogućnosti jedite zajedno sa svojim djetetom jer tako razvijate njegove socijalne vještine i učenjem od vas usvaja poželjnije prehrambene navike.
ŠTO AKO DIJETE ODBIJA JESTI?
Tijekom hranjenja je potrebno izbjegavati prijetnje, grdnju, požurivanje ili davanje mita, uspoređivati s drugom djecom, hraniti dijete kroz trikove i igru, nuditi posebnu hranu kao što je sladoled kao nagradu ili reći djeci da je neće dobiti. U oba slučaja će ova hrana postati više poželjna.
“Ako pojedeš sve povrće možeš dobiti desert.”
To čini desert poželjnijim od povrća, što nije najbolja poruka za dijete. Ako imate desert budite sigurni da je zdrav kao što su voće ili mliječni pudinzi.
ORALNO-MOTORIČKA IGRA
Puhanje:
Puhanje u maslačak, puhanje maramica u zraku, puhanje mjehurića na štapiću, zviždaljke, trubice, puhanje mjehurića kroz slamku, puhanje balona.
Jačanje čeljusti/žvakanja:
Potezanje rastezljive hrane držeći je u zubima (npr. mekši štapići ili bomboni od sladića). Ostavljanje zubnih otisaka na komadu mesa, mrkvi, suhom voću, tvrdom voću. Voćne lizalice, jedenje voća sa korom.
Pokreti jezika:
Lizanje lizalice, štapića sladoleda, lizanje hrane iz zdjele kao psić, lizanje nečeg ljepljivog (maslac od kikirikija, med..) sa žlice. Pretvarati se kao maca i lizati svoje šape. Pjevanje la,la,la, coktanje jezikom. Korištenje jezika za četkanje zubiju. Dodirivanje jezikom kutova usana. Artikulacija usnama bilabijalnih (dvousnenih) glasova npr. ppppp,bbbbb, mmmm. Igranje poljupcima stavljanjem ruža na usne i ostavljanjem tragova na maramici ili ogledalu.
Sisanje:
Sisanje gustog frapea kroz slamku, imitiranje lica kao riba.
Marina Papić
Edukacijski rehabilitator-stručni suradnik
Literatura:
[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]
[pdf-embedder url="https://vrticikonavle.hr/wp-content/uploads/2020/01/Razvoj-komunikacije-i-govora-od-0-do-7.pdf" title="Razvoj komunikacije i govora od 0 do 7 godine"]
