Odsjek za fonetiku i Odjel za fonetiku HFD-a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održali su jedanaesti skup pod nazivom „Istraživanja govora“.

Istraživanja govora su hrvatski znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem koji omogućuje predstavljanje novih fonetskih znanstvenih istraživanja i spoznaja. Fonetika kao znanost o govoru interdisciplinarnoga je karaktera, pa je skup prigoda da se okupe stručnjaci i znanstvenici iz različitih područja.

Uobičajeno je da skup ima jednu glavnu temu. Središnja tema skupa IG 2022 je Verbotonalna metoda u rehabilitaciji i korekciji stranog i materinskog govora. U području općih fonetskih tema posebno je naglašena tema kliničke fonetike. Neke od tema bile su odstupanja u percepciji govora, varijabilnost zdravog i oštećenog govora, interdisciplinarnost u dijagnostici i rehabilitaciji slušanja i govora, individualni i grupni pristup u rehabilitaciji slušanja i govora, specifični postupci u rehabilitaciji slušanja i govora, poučavanje i usvajanje izgovora u stranom jeziku, kao i aspekti atipičnosti u

Na spomenutom skupu ove godine predstavljen je i istraživački rad naše stručne suradnice fonetičarke, Lucije Paule Deranje, naziva „Prikaz govorno-jezičnog razvoja blizanaca s dijagnozom iz spektra autizma”.

Rezultati istraživanja i kratki pregled istih bit će objavljeni u službenoj knjizi sažetaka „Istraživanja govora 2022“.

Dašak jeseni u skupini Srebrice u objektu Katićan pogledajte u nastavku...

[embeddoc url="https://vrticikonavle.hr/wp-content/uploads/2022/11/Jesen-u-Srebricama-1.pdf"]

U nastavku je članak psihologinje Tene Erceg o važnosti posticanja tolerancije kod djece od najranije dobi koji se može pronaći i na linku https://us14.campaign-archive.com/?u=3764889146ba38cadcc694d31&id=8272e46983&fbclid=IwAR1Etcyyz3vB6_X_KyvryYI6t24C8GTRRhN8CxM7FDFo_6EXf4DmFE1vpI4

Osvrnemo li se oko sebe jasno je kako je svijet u kojem živimo prepun različitosti. Razlikujemo se u tjelesnim karakteristikama, interesima, stupnju obrazovanja, stilovima života, načinu odijevanja, religijskim uvjerenjima... Kao roditelji razlikujemo se kako odgajamo našu djecu, koje vrijednosti im želimo prenijeti. I dok neki uživaju u svijetu različitosti drugi pak preferiraju poznati okvir, osjećajući se katkada i preplavljeno različitostima oko sebe. I to je u redu. U redu je osvijestiti kako nam se svaka od različitosti i ne mora nužno svidjeti, ne bismo ju osobno odabrali, ali ono što bismo kao emocionalno i socijalno kompetentni pojedinci trebali njegovati kod sebe (a onda i kod naše djece) jest tolerancija – uvjerenje kako su sva bića (sa svim svojim posebnostima) jednako vrijedna i imaju pravo živjeti u miru.

Prihvaćanje osoba, ideja i ponašanja različitih od naših ne znači odustajanje od vlastitih uvjerenja. Djeca koja su tolerantna nisu ona djeca koja bez pogovora prihvaćaju što im se nameće. To su djeca (i odrasli ljudi) koja češće bez ustručavanja ističu i svoje posebnosti, izražavaju svoje potrebe, ali isto tako prihvaćaju djecu različitu od njih, zovu ih u igru (iako nisu uvijek najbolji igrači), na rođendane (iako ne donesu najbolje poklone ili nisu najpopularniji), ne isključuju ih iz igara, viber i drugih grupa, osjetljiva su na osjećaje te djece „sa strane“, žele im pomoći, reagiraju na nepravdu, žele učiti o različitostima, rjeđe ulaze u sukobe s osobama koje im nisu slične, manje diskriminiraju i rjeđe se nasilno ponašaju.

Kao i mnoge druge vještine i sposobnosti, i tolerancija se uči. A prvo mjesto učenja djetetova je najbliža okolina, njegova obitelj. Kako se učenje odvija po modelu – vjerojatnije je da će dijete koje je od svojih roditelja/skrbnika vidjelo i doživjelo tolerantno ponašanje i samo se tako ponašati u budućnosti. Na primjerima bi to izgledalo ovako: dijete koje nikada nije slušalo pogrdne riječi/viceve o susjedu koji se doselio iz druge države vjerojatno ni samo neće koristiti takav rječnik niti razviti određena uvjerenja o stanovnicima te „druge“ države; dijete koje u razgovoru s roditeljima osvještava kako postoje djeca koja su zbog rata morala napustiti svoj dom te kada ima priliku pomoći toj djeci (npr. slanjem svojih igračaka, crtanjem crteža) će i u budućnosti vjerojatnije biti osjetljivije na sudbine izbjeglih ljudi.

Za razvoj tolerantnosti važan preduvjet je i empatija (suosjećanje), a da bi se ona razvila potrebno je djetetu dati dopuštenje i poticaj na izražavanje svih vlastitih emocija (pa i onih neugodnih), pružiti „emocionalni vokabular“ koji može koristiti i time si olakšati i shvatiti kako se ono osjeća i kako se osjećaju drugi. Uvažavanje drugih vezano je uz uvažavanje sebe stoga neka povratne informacije koje dajete djetetu o njemu samome i drugim članovima obitelji održava ljubav i poštovanje prema njima kao osobama. To ne znači nereagiranje na neprimjerena ponašanja. Uvažavanje djeteta i reagiranje na neprihvatljivo ponašanje bi zvučalo poput: To što si napravio nije u redu. Volim te i razumijem da si ljut(a), ali ne smiješ vrijeđati prijatelja. Poticanjem poštivanja sebe, svoje tradicije i načina života te prihvaćanjem različitosti u vlastitoj užoj i široj obitelji potiče se i razvoj samopoštovanja, a ljudi koji imaju samopoštovanje će se u većoj mjeri s poštovanjem odnositi i prema drugima.

S obzirom na to da nas djeca uvijek gledaju (čak i onda kada nas ne gledaju), važno je promisliti odražavaju li naša svakodnevna ponašanja naša uvjerenja ili što navodimo kao svoja uvjerenja (npr. Da, naravno da nemam problema ni s kim.) Hoću li uistinu pomoći svakom čovjeku ili ću ipak birati situacije, pojedince, posljedice? Smatram li da o nekim različitostima ipak nije pristojno razgovarati da ne uvrijedim osobu? Primjerice, u kupovini ste s djetetom te pored vas prolazi osoba u invalidskim kolicima. Ovo je prvi susret vašeg djeteta i osobe s invaliditetom. Vaše dijete govori vrlo glasno: Mama, zašto se ova teta vozi u kolicima kao mala beba? Kako reagirate? Nerijetko se kao odgovor zna čuti: Pssst, ne možeš to tako reći, to nije pristojno. Često to činimo jer sami nismo sigurni kako pristupiti osobi s invaliditetom ili kako opisati određeni invaliditet. No, dijete je primijetilo nešto za njega novo, kao što je primjerice primijetilo i kako Maja iz vrtića ima nove naočale i to je podijelilo s vama. Stoga je važno ne posramiti dijete te odgovarati s poštovanjem prema osobi o kojoj se priča, ali i prema tom malom biću koje pita jer ga zanima. Ne zato jer se ruga ili želi biti nepristojno. Davanjem djetetu prava na pitanja o različitostima, odgovaranjem na njih bez ironije, sarkazma, šale na tuđi račun roditelji daju ključni doprinos razvoju tolerantnog i socijalno kompetentnog djeteta.

Pogledajte s djecom priču o šarenom slonu Elmeru: https://www.youtube.com/watch?v=-2dXPtZ_2iI

Dragi roditelji (i draga djeco koja ovo ne čitate),

sutra započinje nova, pedagoška godina 2022. / 2023. Za neke od vas čija djeca kreću po prvi put u naše vrtiće to znači velike promjene. Za vas roditelje koji ste već s nama duže vremena (godinu, dvije i više), vjerujem kako svaka nova godina nosi novitete – nove uspjehe, nove izazove.

Kao i dosada, posvećenošću svog osoblja - odgojiteljica i stručnih suradnica, kuharica, spremačica te ostalog administrativno-tehničkog osoblja, trudit ćemo se opravdati vaše povjerenje i provoditi kvalitetne odgojno – obrazovne programe postavljajući temelje za ostvarivanje potencijala svakog pojedinog djeteta.

Katkada će realnost biti suprotna našim nastojanjima pa će vaše dijete toga dana ili više dana primiti/ispratiti odgojiteljica koja nije njegova matična odgojiteljica, nego je raspoređena po žurnosti u tu skupinu. Nažalost, izostanci sa posla u ovako velikom kolektivu nerijetka su svakodnevnica. No, ono što je bitnije od navedenoga jest sljedeće - svaka osoba koja je odabrala predškolsku ustanovu kao svoj profesionalni dom – tu je s istom vizijom – pružiti djeci kvalitetno mjesto za rast, stjecanje novih iskustva i vještina!

Želim nam svima najprije zdravu, a onda suradljivu i dječjom radošću ispunjenu novu pedagošku godinu!

Jadranka Trojanović, ravnateljica

U nastavku je prenesen članak psihologinje Tene Erceg o važnosti igri i s prijedlozima igara za ljetne dane, a koji se u cijelosti može pročitati na: https://mailchi.mp/22a6794be13d/newsletter-centra-rastimo-zajedno?e=43f53e8d17&fbclid=IwAR02hAeyb6ANgL3DEHlhqDsu9nZl9iU_bTPdFtVgMUcFEg1_v9pFBbcHtEY

Zasigurno ste već negdje pročitali kako je igra najvažniji „posao“ djeteta. No, prihvaćamo li zaista igru kao primarno sredstvo kroz koje dijete istražuje sebe i svoju okolinu, izražava svoje misli, osjećaje i poteškoće, razvija svoje motoričke, spoznajne, govorno-jezične vještine, samopouzdanje?
U nastavku su prijedlozi koje vam mogu pomoći u poticanju za dijete korisnog „poslovanja“ - igre vođene od strane djeteta :

• Osvijestite da je svaka igra ono od čega dijete raste i što mu u tom trenutku treba. Iz svake igre ne mora proizaći znanje novoga slova ili matematičke operacije; neka fokus bude na zabavi, povezivanju i praćenju djeteta.
• Djeca se različito igraju: netko više voli graditi, sastavljati, a netko se „boriti“ ili kuhati, slikati. Riječ je o stilovima igre i svaki je vrijedan; važno je pratiti djetetov interes.
• Reflektirajte/komentirajte što vidite: time pokazujete da vidite dijete. Kada se igrate s djetetom dovoljno je komentirati ono što vidite: „Medo se ljuti jer mu je mama uzela loptu“. Nekada će vas dijete ispraviti: „Ne ljuti se medo nego mama pa mu je uzela loptu!“  i tada opet slušate dijete: „Aha, mama se naljutila pa je medi uzela loptu!“.
• Najavite prekid: naglim prekidom aktivnosti koja im se sviđa i u koju su udubljeni povećavamo vjerojatnost frustracije zato je preporuka upozoriti dijete da do kraja igre ima još 10 – 5 – 3 minute kako bi se i samo postepeno pripremilo za kraj.
• Igrati se s djetetom? Da, kada ono to želi pazeći da djetetu prepustite vodstvo: ono bira igru, organizira aktivnost, vodi razgovor i govori vama ono što želi, a vi to poštujete, ne „ispravljate“ igru („Ma to nije čaša, neka ti to bude mobitel“), dopuštate fizički grublju igru (sve dok nikoga ne boli ili dok netko ne kaže „stop“). Ako vas pak dijete ne treba, neka se igra samo, nesmetano ili s drugom djecom.
• Nemam puno vremena! Većina se roditelja može poistovjetiti s ovom rečenicom pa čak i imati grižnju savjesti zbog toga, ali dobre vijesti su:
  • i 20-30 minuta nepodijeljene pažnje s djetetom (to znači da ste isključivo usmjereni na interakciju/igru s djetetom) je korisno za vaš odnos i razvoj djeteta,
  • u redu je reći „Vidim da se želiš igrati, ali ja sam umoran. Moram se prvo odmoriti pola sata i onda se možemo igrati“. Dani su kaotični i nije nam uvijek do igre. Davanjem ovakve povratne informacije pokazujemo djetetu da vidimo njega i njegove potrebe, a u isto vrijeme pazimo na sebe (jer i dijete treba roditelja koji je dobro!) čime se uči postavljati granice i razvija se samoregulacija (mora pričekati pola sata).
• „Mamaaaa, meni je dosadno!“: Svijet oko nas i pregršt informacija dovelo je do toga da nam je tišina i dosada strana, pokušavamo popuniti „praznine“. Odustanemo li od nuđenja gotovih rješenja i potaknemo li dijete da samo osmisli što bi tu dosadu moglo zamijeniti stvaramo dobru priliku za učenje!
• Dobar pobjednik i gubitnik: nije cilj da dijete pobijedi u svakoj igri kako bi bilo sretno, a  prevladavanjem „malih“ poraza razvijaju se vještine za kasnije teže životne poraze. A život ih nosi. U igranju, osvijestite i sebe kao modela kojega dijete gleda i od kojega uči: kako vi „gubite“ i kako se nosite s porazom?
• Koje igračke? Ponuda igračaka je šarolika: puno boja, zvukova i drugih podržaja. No, „bogato“ podražajima i cijenom ne znači nužno najbolji odabir. Nekada su najpoticajnije one igračke koje ne nude ništa „gotovo“ nego pružaju djeci mogućnost da sami istraže što je što i što može biti npr. prazna rola papira može postati dalekozor.
• Muške/ženske igračke? Društvo često nameće upravo ovakvu podjelu (djevojčice se igraju lutkama, dječaci se igraju autićima), no je li ona razvojno opravdana? Ako zaista prihvatimo da dijete svakom igrom istražuje i uči, onda nam neće neobično biti vidjeti dječaka koji gura kolica, oblači „žensku“ odjeću u vrtiću, djevojčicu policajku. Dapače, prihvaćajući igru koju dijete odabere šaljemo mu poruku da ga volimo baš takvo kakvo jest. Kada im je dopušteno birati uloge u igri možemo vidjeti kako oni doživljavaju svijet, što ih brine, kako empatiziraju. Jedan takav primjer možete pogledati na  https://www.kinder-4.ch/sr/filmfinder/puppen
• Previše igračaka? Moguće! Ako vidite da se dijete ne igra s nečim u redu je skloniti te iste igračke na određeno vrijeme jer previše igračaka može biti ometajuće za dijete i smanjiti kvalitetu igre.
• Upaljen ekran u pozadini: kada je moguće ugasite pozadinske ekrane i zvukom i slikom jer su takvi podražaji ometajući za dijete: prekidamo ih u aktivnosti, a nakon prekida se teže „vraćaju“ pa se tada manje i kraće igraju.

Igre tijekom ljetnih dana

Koje igre izabrati tijekom ljetnih dana? Sve one u kojima dijete uživa, a koje su ostvarive, ali ako vam nedostaje ideja, šaljemo nekoliko u nastavku:

KOD KUĆE (na otvorenom/zatvorenom)

• Većina djece voli vodu pa uživaju u: vodenim balonima, pištoljima na vodu, malim bazenčićima (može i posuda/kadica za malu djecu), zalijevanju biljaka, „pranju“ po kući,
• Trgovina: izaberite zajednički stvari koje ćete „prodavati“ u obiteljskoj trgovini, a neka dijete podijeli uloge prodavača/kupca, odredi cijene,
• Pravljenje šatora: objesite plahtu/ručnik na stolicu/uže za sušenje rublja/stola i napravite šator u kojem održite piknik/odigrajte igru,
• Gradnja od karata, origami, stvaranje vlastite slikovnice/stripa: dijete nacrta prvu „stranicu“, vi sljedeću i tako naizmjenično,
• „Ledena kraljica“, Ples oko stolica,
• Prikupljanje igračaka s kojima se dijete ne igra, razvrstavanje, i zajednički odlazak na mjesto gdje isto možete donirati.

NA PUTU
Putovanja mogu biti iscrpljujuća i za male i za velike. Osim zajedničkog pjevanja i razgovora, ovisno o dobi djeteta možete pokušati sa:

• slikovnicama,
• zagonetkama,
• „Pogodi koga sam zamislila?“: zamislite osobu koju znate i vi dijete, a dijete dolazi do odgovora postavljajući pitanja na koje odgovarate samo s da ili ne,
• „Tko ih skupi više?“: svaki igrač odabere „svoju“ boju i broji koliko vozila njegove boje je prošlo pored auta u 10 minuta. Igru možete ponavljati s drugim bojama ili dok ne stignete! 🙂
• „Na slovo, na slovo“: od djeteta se traži da izmisli riječ koja počinje zadanim glasom; koja završava određenim glasom; gdje čuje u riječi na primjer glas Š; koja počinje glasom kojim je prethodna riječ završila: npr. koka – auto,
• Izmišljanje riječi koje se rimuju kao npr. kos – bos, pila – žila,
• „Leti, leti“,
• Zamisli kako bi izgledao savršen dan kada bi sve bilo moguće,
• Pronađi oko sebe: 2 stvari koje se čuju, 1 stvar koja ima miris, 3 stvari žute boje.

NA LJETOVANJU

• Izrada vlastitih razglednica: crta se mjesto koje ste posjetili i piše poruka za razglednicu,
• Pisanje/crtanje po pijesku ili slaganje likova od kamenčića,
• Kafić: dijete može biti konobar, a vi posjetitelj,
• Ogledalce: vi ili dijete pokazujete različite pokrete ili izraze lica, a ostali ponavljaju što vide,
• Sve vodene aktivnosti :).

Prošlu subotu, 11.6.2022., naš vrtić imao je priliku ugostiti dvije kolegice u radnom posjetu. Kolegica Rončević koja radi na Korčuli u udruzi "Kap u moru" i kolegica Runje koja radi u Dubrovniku u "Poliklinici za mentalno zdravlje djece" posjetile su naš vrtić i provele jedan radni dan u tretmanu, opservaciji i analizi terapijskog rada u senzornoj sobi.
Tijekom radnog posjeta, razmijenila su se iskustva, primjeri dobre prakse i znanja, opservirao se rad u tretmanu s djecom te su doneseni zajednički zaključci i smjernice za unaprjeđenje rada u našoj ustanovi, kao i smjernice za implementaciju primjera naše prakse u njihovim ustanovama.
Ovim putem, u ime kolegica i svoje osobno, želimo se zahvaliti svim roditeljima koji su pristali sudjelovati u tretmanu tijekom posjeta vanjskih stručnjaka te nam na taj način omogućili promatranje realne situacije za vrijeme tretmana senzorne integracije.
Nadamo se da će ovakvi susreti postati dio prakse u budućnosti, kao i da će se povezivanjem stručnjaka na ovaj način obogatiti ponuda i kvaliteta terapijskog rada s djecom te da će cjelokupna zajednica profitirati od istog.

Zahvaljujemo se kolegicama i veselimo budućoj suradnji!

Dragi roditelji (i djeco),

Povodom Međunarodnoga dana odgoja bez batina koji se obilježava svake godine 30. travnja, u nastavku je prenesen članak psihologinje Tene Erceg o odgoju bez tjelesnoga kažnjavanja koji se nalazi u prvome newsletteru Centra Rastimo zajedno

https://mailchi.mp/6b8ec7195788/newsletter-centra-rastimo-zajedno?e=43f53e8d17&fbclid=IwAR0aZ8GjC_fCZMilsXH9odZAH2UcaElXDCxh4Hsy0huE4pU0pqX9QZIfUgU

Dragi odrasli koji skrbite za djecu,

u nastavku možete pročitati publikaciju “Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa” koja sadrži smjernice o tome kako se postaviti, kako objasniti djeci što se događa i pružiti im podršku vezano za potres koji smo doživjeli. 

[embeddoc url="https://vrticikonavle.hr/wp-content/uploads/2022/04/Djeca-i-obitelji-prije-tijekom-i-nakon-potresa-5MB_compressed-1-1.pdf" download="all"]

Ukoliko imate potrebu za dodatnom podrškom ili smjernicom možete se obratiti psihologinji vrtića osobno, na mobitel 099 382 2623 ili na e-mail: tena.erceg1@gmail.com