Granice kao iskaz ljubavi

Tena Erceg, mag.psych.

• Treba uistinu prihvatiti stajalište kako nenasilno odgajanje djeteta ne znači popustljivo roditeljstvo i kako umjesto kažnjavanja, posebice tjelesnoga, za nepoštivanje dogovora i pravila možete primijeniti prirodnu („Ako prolijem sok, više neću imati soka za popiti.“) ili logičnu („Idem s tatom u poštu, ako trčim po pošti odmah izlazimo.“) posljedicu.
• Da bi bile učinkovite, granice i posljedice nepridržavanje istih, djeci moraju biti logične.
• Unaprijed izrazite očekivanja i dogovorite pravila: „Želim da u trgovini guraš kolica, a ne trčiš. Ako budeš trčao ne kupujemo ništa i idemo kući“. Važno je da dijete razumije roditeljev zahtjev ili pravilo, a poželjno je i da se s njime složi.
• Kada možete djelujte preventivno – ako iz iskustva znate da bi određena situacija mogla biti izazovna izbjegnite je, npr. ne vodite umorno dijete u kupovinu.
• Imajte na umu dob djeteta i što ono (ne)razumije!
  • Djeca do tri godine ne razumiju uzročno – posljedične odnose tj. teško razumiju što će biti posljedica određenog ponašanja. Zato je kod njih korisnije preveniranje izazovnih situacija djelovanjem na njihovu okolinu (npr. sklanjanjem predmeta koje ne smije dirati iz djetetovog dosega; uzimanjem igračke ili slikovnice kojom će se dijete zabaviti kada negdje treba čekati), odvlačenje pažnje, preusmjeravanje na drugu aktivnost. Kako u toj dobi nisu sposobna razumjeti i poštivati pravila, ali vole i poštuju svoje roditelje komunikacija odraslih treba biti usmjerena na sebe i svoje granice: „Ne želim da bacaš lutku na mene, to mi se ne sviđa. Možemo bacati loptu.“
• Djeca često čuju „Ne“ bez da čuju što smiju raditi. Kada je to moguće, „pretvorite“ zabranu u dopuštenje - time prepoznajete potrebu djeteta, ali pružate prihvatljiv način njezina zadovoljenja, npr. umjesto „Ne šaraj po zidu!“ možete reći „Evo ti papira za crtanje“, a umjesto „Ne skači po kauču“ „Skačemo po ovom velikom jastuku“.
• Davanje povratne informacije o nepoželjnom ponašanju mora uvijek biti usmjereno na ponašanje, a ne na dijete: „To što si napravio mi se ne sviđa.“
• Ostavite „svjetlo na kraju tunela“ – Važno je da dijete zna da ima drugu priliku: „Danas u poštu idem sam jer si prošli put jurio, a sljedeći put možeš sa mnom.“
• „Nadoknada štete“ – starije dijete korisno može biti uputiti na nadoknadu „štete“ koju je svojim ponašanjem izazvalo.
•  „Birajte bitke“ – ponekad se čini da je nemoguće udovoljiti djetetu ili mu dozvoliti nešto no, ako odlučite da vam nešto nije „presudno“ ignorirajte ili dopustite djetetu.
• Kada se dijete suprotstavi vašem zahtjevu, npr.: „Igri je kraj, dođi večerati!“, možete mu ponuditi „prijelazno vrijeme“: „Želim da dođeš na večeru, ali možeš se još 10 minuta igrati. Reći ću ti kada istekne vrijeme.“
• Poželjna ponašanja ne uzimajte „zdravo za gotovo“ – nagradite dijete za njih obraćanjem pažnje, komentiranjem, pohvalom, zahvalom jer tada je veća vjerojatnost njihova ponavljanja.
• Djeca uče ono što vide! Pravila ponašanja odnose se na sve članove, uključujući odrasle.
• Važno je biti dosljedan – granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja te posljedice njihovog nepoštivanja ne bi smjele ovisiti o vašem raspoloženju i razini energije.

• Svaki roditelj ima pravo na podršku, a ona je dostupna u različitim oblicima. Programi „Rastimo zajedno“ oblik su podrške koju roditelj može dobiti od stručnjaka i drugih roditelja. Više informacija i materijala na www.rastimozajedno.hr.