PSIHOLOŠKA OTPORNOST KOD DJECE

PSIHOLOŠKA OTPORNOST

Otpornost se odnosi  na sposobnost osobe da zdravo raste i razvija se unatoč izazovima i zaprekama. O otpornosti, dakle, govorimo kad izostaju teže reakcije nakon izlaganja djeteta značajnoj prijetnji ili višestrukim nedaćama, ili pak, kad dijete ostvaruje postignuće pozitivne prilagodbe usprkos prijetnji razvojnim procesima. Otporna djeca su sretnija, zdravija i uspješnija. Uspješna su  u odgojno-obrazovnom kontekstu , imaju dobre prijatelje, ne manifestiraju rizična ponašanja, imaju dobre odnose s vršnjacima i odraslima, misle pozitivno, vjeruju u sebe i svoje snage, imaju dobru sliku o sebi i samopoštovanje i sposobna su nositi se sa brigama, svladati poteškoće i uspješno rješavati probleme.

Kako najpoznatija znanstvenica u ovom području, psihologinja Ann S. Masten, kaže „Otpornost je svakodnevna čarolija“ (Masten, 2014, str. 22). Dobra vijest je da otpornost nije nešto s čime se rađaju određeni „super-pojedinci“, već se ona razvija, a u tome djetetu najviše pomažu roditelji. Kako bi se dijete učinkovitije moglo suočiti s nesigurnošću i teškoćama, tijekom odrastanja treba odrasle koji su mu sigurna baza, za koje zna da su za njega tu ma što god se dogodilo. Važna mu je uključenost u primjerene i podržavajuće aktivnosti i školu, razvoj prijateljstava s drugom djecom, uključenost u aktivnosti gdje može razvijati svoje interese i snage. Pomaže mu ako ima razvijene pozitivne vrijednosti prema drugima, empatiju i prosocijalno ponašanje te socijalne vještine koje vode autonomiji ponašanja.

Čime možemo doprinijeti razvoju otpornosti djeteta?

1  Stvarajte veze: Podržite dijete u stvaranju prijateljskih odnosa, uključujući razvoj vještina empatije i razumijevanje drugih. Ohrabrite dijete u prijateljskim osjećajima, izgradite obiteljsku mrežu podrške za svoje dijete kako se dijete ne bi osjećalo izoliranim. Povezivanje s ljudima osigurava podršku i jača otpornost.

2. Pomozite djetetu naučiti pomagati drugima: Djeca koja se u stresnim situacijama osjećaju bespomoćima mogu se ojačati pomaganjem drugima,  Pomozite djetetu da se angažira u razvojno primjerenom pomaganju općenito ili volonterskom radu, ako su starija.

3. Održavajte prikladnu dnevnu rutinu: Predvidljivost svakodnevnih situacija je prikladna za djecu, osobito mlađu. Ohrabrite djecu u razvoju vlastitih dnevnih rutina.

4. Važno je odmoriti se, „uzeti pauzu”: Iako je važna predvidljivost, nakon teških događaja stalna zabrinutost može biti kontraproduktivna. Ohrabrite dijete da se usmjeri i na druge sadržaje osim one koji ga trenutno brinu, da se i „odmakne“ od svakodnevice. I nestrukturirano vrijeme tijekom dana potiče na kreativnost.

5. Poučite dijete o brizi za sebe: Budite djetetu dobar primjer i poučite ga važnosti zdrave prehrane, tjelesne aktivnosti i odmora. Opažajte ima li vaše dijete vremena za zabavu. Važno je ne isplanirati svaki trenutak, već imati i svoje vrijeme za opuštanje. Briga za sebe i mogućnost zabave pomoći će djetetu da održi ravnotežu i suoči se sa stresnim situacijama kad se dogode.

6. Podržite usmjeravanje na ciljeve: Ohrabrite dijete u postavljanju ciljeva i dostignućima „korak po korak“. Usmjeravanje na ciljeve, čak i u najmanjim koracima pomoći će djetetu da se vodi onim što je postiglo, a ne onim što nije. To pridonosi rastu otpornosti kad se susretne s izazovima i teškoćama.

7. Podržite dijete u pozitivnom viđenju sebe: Pomozite djetetu zapamtiti načine kako je uspješno nešto riješilo ili postiglo u  prošlosti te kako mu raniji izazovi mogu pomoći u susretu s  onima u budućnosti. Pomozite mu razviti povjerenje u sebe i svoje odluke. Pokažite mu kako otkriti humor u životu i kako je ugodno nečemu se i nasmijati. U školi, podržite da djeca vide kako pojedinačni napori pridonose većem cilju.

8. Pomozite djetetu gledati stvari u perspektivi i održati nadu: Čak i kad se dijete suočava s teškim situacijama, pomozite mu da vidi širu sliku i dugoročnu perspektivu. Ma koliko dijete bilo malo, može vidjeti buduće događaje. Optimističan pogled pomaže djetetu da vidi dobre stvari u životu i nastavi i u teškim situacijama. Usmjeravanje na budućnost je dio oporavka djeteta nakon teških događaja.

9. Pomognite mu u traženju mogućnosti za samootkrivanje: Teške situacije su obično one u kojima dijete najviše uči o sebi. Podržite dijete u spoznaji kako u svakoj situaciji može učiti o sebi, kakvo je, što ga veseli, koje su mu snage, kako rješava probleme…

10. Prihvatite promjenu kao dio života: Promjene mogu biti zastrašujuće za djecu i mlade. Pomozite djetetu da vidi kako je promjena dio života  te da novi ciljevi zamjenjuju stare  ili one koji su se pokazali nedostižnima.

Manja djeca koja su tek nedavno svladale vještine hodanja i govor neće biti u mogućnosti u potpunosti izraziti svoje strahove riječima. Ipak, djeca su sposobna razumjeti strašne događaje iz vijesti ili razgovora koje načuju. Obratite pažnju na znakove u ponašanju vašeg djeteta koji ukazuju na tugu i strah : Je li im potrebno više zagrljaja? Jesu li se vaša djeca vratila starim navikama nakon što ste pomislili da su prerasla svoje ponašanje? Jesu li odjednom razdražljiviji? Možda osjećaju pritisak onoga što se događa u svijetu oko njih. Upotrijebite igru ​​kako biste djeci pomogli da izraze svoj strah i potaknite ih da putem likovnih tehnika ili igra pretvaranja izraze osjećaje koje ne mogu riječima. Upotrijebite obiteljsko vrijeme poput “zaštitnog ogrtača” za svoju djecu: pružite im obiteljsku blizinu i pobrinite se da vaša djeca imaju puno obiteljskog vremena. U vrijeme stresa i promjena provodite više vremena s djecom igrajući igre, čitajući im ili im jedostavno budite blizu.

mag. psych. Katarina Gjenero

Prema:

Otpornost djeteta

https://www.apa.org/topics/resilience/guide-parents-teachers