[pdf-embedder url="https://vrticikonavle.hr/wp-content/uploads/2022/03/Odluka.pdf"]
Dragi roditelji,
pozivamo vas na online radionice za roditelje RZ Mini!
"RZ mini" interaktivna su web predavanja besplatna za roditelje koje će provesti Rastimo zajedno voditeljice Dječjeg vrtića Konavle Tena Erceg, psihologinja i Jelena Kulišić, odgojiteljica savjetnica, a uz podršku Centra za podršku roditeljstvu "Rastimo zajedno" kao nacionalnog partnera Generali osiguranja u međunarodnoj inicijativi "The Human Safety Net".
Radionice će se odvijati putem Zoom aplikacije.
Predviđeno trajanje svake radionice je 90 minuta.
Termini i teme radionica:
Preporuka je da roditelji sudjeluju na svim radionicama.
Za sudjelovanje na radionicama je obavezna prijava najkasnije do 6.4.2022. putem e-maila tena.erceg1@gmail.com sa svojim imenom, prezimenom i e-mail adresom na koju ćete dobiti poveznicu za sudjelovanje.
[pdf-embedder url="https://vrticikonavle.hr/wp-content/uploads/2022/03/odluka-natjecaj-1.pdf" title="odluka natječa j"]
Povodom obilježavanja Svjetskog dan svjesnosti o autizmu, održat će se predavanje Autizam danas, 5. travnja 2022. godine s početkom u 16:30 sati, u hotelu Lacroma Dubrovnik.
Organizatori predavanja su Dječji vrtići Dubrovnik i Podružnica Hrvatskog logopedskog društva Dubrovačko-neretvanske županije.
Predavanja su namijenjena roditeljima i stručnjacima.
Više o predavanju i prijave na: https://vrtici-du.hr/svjetski-dan-svjesnosti-o-autizmu-2/
U tjednu od 14. do 18. ožujka 2022. u Dječjem vrtiću Konavle obilježio se Dan očeva (19.3.2022.) i to Tjednom očeva! U sklopu Tjedna proveli smo različite aktivnosti:
U srijedu, 16. ožujka održalo se stručno usavršavanje za odgojitelje i stručne suradnike vrtića na temu „Zašto su očevi važni”, u suradnji s Dječjim vrtićem Pahuljica (Rab) putem Zoom aplikacije. Predavanje su održale Tena Erceg, psihologinja i Vedrana Domaćinović Pičuljan, prof. ped., a primjere dobre prakse izlažu odgojiteljica B. Matahlija (DV Pahuljica, Rab) te odgojiteljica savjetnica J. Kulišić i odgojiteljica mentorica M. Mihatović (DV Konavle, Cavtat). Skupu je prisustvovalo 50 sudionika.
U petak 18. ožujka održalo se on line predavanje za sve zainteresirane na temu „Zašto su očevi važni?”, a održala ga je Tena Erceg, psihologinja. Na predavanju je sudjelovalo 25 roditelja, a posebno veseli činjenica kako su osim roditelja iz našega kraja na predavanju sudjelovali i roditelji iz Vinkovaca, Čakovca, Zadra...
Dan očeva se obilježio i različitim aktivnostima s djecom u odgojno-obrazovnim skupinama našeg Vrtića, a kako je to izgledalo pogledajte u nastavku:
Osim spomenutoga, o aktivnostima u sklopu Tjedna, ali i o samom radu s očevima tijekom godine govorili su psihologinja Tena Erceg i otac Zoran Ateljević izravnim javljanjem u emisiju „Dobro jutro, Hrvatska“.
U nastavku je cjelokupan dokument Postupanje s oboljelima, bliskim kontaktima oboljelih i prekid izolacije i karantene.
Iz dokumenta izdvajamo: Djeca predškolske dobi kojoj upravo traje samoizolacija, prekida se samoizolacija te kreću u dječji vrtić 21. ožujka 2022. ili kada pozitivnom ukućanu završi izolacija.
[embeddoc url="https://vrticikonavle.hr/wp-content/uploads/2022/03/Postupanje-s-oboljelima-bliskim-kontaktima-oboljelih-i-prekid-izolacije-i-karantene-ver-21-1.pdf"]
U tjednu od 14. do 18. ožujka 2022. u Dječjem vrtiću Konavle obilježit će se nadolazeći Dan očeva (19.3.) raznim događanjima.
U srijedu, 16. ožujka održat će se stručno usavršavanje za odgojitelje na temu „Zašto su očevi važni”. Stručno usavršavanje organizirat će se u suradnji s Dječjim vrtićem Pahuljica (Rab) putem Zoom aplikacije. Predavanje za odgojitelje održat će Tena Erceg, mag. psih. i Vedrana Domaćinović Pičuljan, prof. ped., a uključit će se i odgojitelji primjerima svoje prakse u radu s očevima.
U petak 18. ožujka održat će se on line predavanje za očeve (ali i sve zainteresirane) na temu „Zašto su očevi važni?”. Predavanje će se održati putem Zoom aplikacije od 17:30 do 18:30 sati, a održat će ga Tena Erceg, psihologinja. Prijaviti se mogu i roditelji čija djeca ne pohađaju naš vrtić. Prijave se vrše na e-mail tena.erceg1@gmail.com (ime i prezime, e-mail adresa), a na dan predavanje će se zainteresiranima poslati poveznica na e-mail.
Dan očeva će se obilježiti i različitim aktivnostima s djecom u odgojno-obrazovnim skupinama našeg Vrtića.
[embeddoc url="https://vrticikonavle.hr/wp-content/uploads/2022/03/Sakrijmo-lice-srebrice-1-1.pdf"]
Kako s djecom razgovarati o ratu?
Posljednjih dana čitamo, slušamo i gledamo o ratnim zbivanjima iz Ukrajine. Takve vijesti mnogima - velikim i malima, izazivaju emocije tjeskobe, straha, neizvjesnosti, tuge... Teško je onima koji proživljaju strahote rata, ali je teško i onima koji to gledaju i suosjećaju. Kao i u sličnim kriznim situacijama, među najranjivijim skupinama su upravo djeca i mladi. Iako nerijetko želimo zaštiti djecu od svega onoga teškoga u životu, postoje stvari koje ne možemo zaustaviti (pandemije, ratovi...), ali možemo biti tu za dijete, biti mu podrška i sigurna luka, pružiti mu usmjeravanje i „alate“ za „borbu“.
Važno je osvijestiti da iako možda malena, djeca „upijaju“ i riječi i emocije i druge znakove iz svoje okoline. Oni osjećaju kada se nešto događa, oni znaju prepoznati zabrinutost na licu svojih najbližih, „čuju“ uznemirujuće apele s ekrana i vide na Tv-u svojega vršnjaka koji sa suzama korača tamo nekom cestom. Na to mogu reagirati povećanom anksioznošću, razdražljivošću, agresivnošću, poteškoćama spavanja i hranjenja, poteškoćama koncentracije. I pitaju se, glasno ili tiho – ŠTO SE TO DOGAĐA? A mi odrasli, posebice roditelji trebali bi biti ti koji će im na njima primjeren način objasniti što je to što se događa i kako možemo pomoći sebi i drugima.
Kako olakšati djeci koja svjedoče ratnim zbivanjima? Kako razgovarati o ratu s malom djecom?
S obzirom na svoju razvojnu dob i „ograničenja“ u razmišljanju djeca mogu na različite načine shvatiti ono o čemu slušaju, npr. doslovno shvaćaju, maštom popunjavaju ono što ne razumiju pa mogu stvoriti pogrešno objašnjenje, katkada sebe krive za događaje na koje ne mogu utjecati. I kada sami ne spominju ratna događanja, to ne znači da o tome ne razmišljaju. Zato je korisno konkretnim pitanjima provjeriti jesu li čuli ili vidjeli nešto o tome. Ne treba forsirati razgovor, ali važno je pružiti osjećaj da se mogu obratiti kada to budu željeli.
Za djecu predškolske dobi najvažniji je osjećaj sigurnosti, a upravo je osjećaj sigurnosti „poljuljan“ u stresnim situacijama. Neka se djeca boje za svoju sigurnost, za sigurnost svoje obitelji, prijatelja, kućnih ljubimaca, kuće, vrtića. Zato im je važno naglasiti kako se rat događa, ali daleko, u Ukrajini (možete pokazati i na karti gdje je koja država), da je ono na sigurnome, da ste vi na sigurnome, da je vaša kuća na sigurnome. Nekoj djeci će to biti dovoljno da se umire, no neka će imati dodatna pitanja te je važno dati odgovore i time graditi osjećaj da vas mogu pitati i sljedeći put bez ustručavanja.
Za osjećaj sigurnosti su važne i rutine, posebice u ovakvim stresnim situacijama. Zato ih važno održavati – ne propuštajte zajedničke obroke, igranje igara i druge zabavne aktivnosti, čitanje priča, razgovor prije spavanja...
Pokušajte kontrolirati i ograničiti sadržaj kojem su djeca izložena u medijima (tv, mobitel, radio). Svjedoci samo da smo svi, i veliki i mali, nerijetko izloženi ne samo informativnom sadržaju nego i neprimjerenom koji je tu upravo da izazove reakciju slušatelja/gledatelja. Pokušajte razlučiti istinite od neistinih informacija (birajte izvore informiranja) i na to potičite i djecu. Nećete uvijek moći kontrolirati medijske sadržaje kojima su djeca izložena i zato je važno redovito provjeravati što znaju, što ih zanima, što ih brine.
Nemojte se bojati svojih i djetetovih emocija, posebice neugodnih. Nema „negativne“ emocije, postoje ugodne i manje ugodne, ali svaka od njih ima svoju funkciju i važno je ne potisnuti ih. Djecu treba usmjeriti da prepoznaju kako se određena emocija „pokaže“ u tijelu (npr. „brzo dišem“, t“eško mi je spavati“, „ne jede mi se“, „nešto se događa u mom stomaku“...). Dapače, djeci treba pomoći da ih izraze. Rečenice poput: „Bojim se“, „Teško mi je“, „Boli me stomak“... nekada ne moraju izaći „van“ u obliku riječi. Nekada emocije izlaze kroz crtež, ples, pjevanje, tjelesni kontakt ili bilo koju drugu aktivnost u kojima se dijete opušta. A najprirodnija od tih aktivnosti jest IGRA.
I kad je teško – igra!
Kada dijete „izgubi“ kontrolu nad događajima oko sebe (a to može biti upravo u ovakvim situacijama), ima dodatnu potrebu da je „vrate“, a vratiti je može upravo kroz igru koju ono kontrolira i vodi. Zato je očekivano da će se u ovome razdoblju djeca češće igrati rata, zauzimati strane, pobjeđivati, „ubijati“, spašavati. To je način na koji mogu barem na kratko imati kontrolu u svijetu u kojem žive. Važno ih je ne posramljivati i ne zaboraviti da dopuštanjem „agresivnih“ igara ne potičemo agresivno ponašanje izvan igre nego dopuštamo djetetu da se proradi neugodne osjećaje čim se gradi i sposobnost samoregulacije.
Kako još mogu/možemo pomoći?
Dodatan način za vraćanjem osjećaja kontrole jest i promišljanje što konkretno možemo napraviti da pomognemo ljudima u potrebi – doniranjem hrane, odjeće, nuđenjem smještaja? Dijete može odlučiti odvojiti nekoliko svojih igračaka koje može donirati, može napisati pismo svojem „prijatelju“ iz Ukrajine. Možda će i neki od tih „prijatelja“ uskoro doći živjeti u vašu blizinu – s djetetom možete o tome razgovarati - što bi olakšalo tom prijatelju dolazak?
Kako olakšati sebi?
Iz osjećaja bespomoćnosti (gubitka kontrole) i želje za pomoći često jako puno vremena provedemo slušajući i gledajući vijesti o tome što se događa. Korisno je biti informiran, ali neprestanim pretraživanjem i iščitavanjem vijesti možemo se zatvoriti u krug pojačane tjeskobe i uznemirenosti. Zato je važno ograničiti i sebi koliko i što konzumiramo od medijskog sadržaja.
Također, neki od nas su već proživjeli rat, bilo kao djeca, tinejdžeri ili odrasli. Slike koje gledamo i slušamo mogu nas „vratiti“ u to vrijeme, buditi neugodne uspomene i preplavljujuće emocije. Tada je važno potražiti podršku za sebe, pornaći svoj „ispušni ventil“.
Ukoliko za to osjetite potrebu možete se javiti i psihologinji vrtića na 099 382 2623 ili tena.erceg1@gmail.com
Pripremila: Tena Erceg, psihologinja
Literatura
Forum za slobodu odgoja, (2022). Kako s djecom i mladima razgovarati o ratu u Ukrajini: prijedlozi za škole https://fso.hr/wp-content/uploads/2022/02/2022-Kako-s-djecom-i-mladima-razgovarati.pdf
Hrabri telefon. (2022). Kriza u Ukrajini – Što reći djeci? https://www.facebook.com/HrabriTelefon/photos/a.551773538170460/5510722842275480
Učenje srcem, (2022). Mama, tata, što je to rat? https://www.facebook.com/ucenjesrcem/photos/a.732144490610508/1292819131209705
Mješovita skupina „Svrdonice“ iz DV Konavle u suradnji s Muzejima i galerijama Konavala ostvarila je virtualnu suradnju sa skupinom „Tratinčica“ iz DV Jarun iz Zagreba. Povod suradnji bilo je prijateljsko dopisivanje početkom pedagoške godine. Putem pošte izmijenila su se pisma i pokloni. Društvenu igru Križić-kružić su poslale „Tratinčice“, a „Svrdonice“ su uzvratile slikovnicom „Vlaho Bukovac - djetinjstvo“. Nakon što su pročitali slikovnicu, „Tratinčice“ su željele saznati nešto više o Vlahovom životu i djelu. U razgovoru s odgojiteljicama zagrebačkog vrtića došlo se do ideje virtualne suradnje putem platforme Zoom tijekom mjeseca veljače. Cilj projekta, kojeg smo nazvali „Karneval u Epidauru“, bio je prenošenje znanja o životu i djelima Vlaha Bukovca i tradiciji karnevala u Cavtatu te upoznavanje s informacijsko- komunikacijskom tehnologijom i mogućnostima njezine primjene u različitim aktivnostima. Planirani ishodi projekta bili su da se dijete upozna s tradicijom maškaravanja u Cavtatu, sa životom i djelom poznatog slikara i umjetnika, da razvije komunikacijske i jezične vještine, da se upozna sa Zoom platformom i njezinim mogućnostima u komunikaciji s drugima te da sudjeluje u različitim oblicima izražavanja prema svojim interesima.
U razgovoru s djecom kako ćemo „Tratinčicama“ pokazati i ispričati što se sve nalazi u Kući Bukovac djeca su izjavila:
O.V.: „Mi pogledamo sve u kući i napišemo.“
A.V.: „Da kopiramo kopije nas i pošaljemo im.“
B.U.: „Uzet kameru i snimit što ima u Vlaha Bukovca i ispričamo im.“
Djeca su se složila da se sve snimi kamerom i pošalje „Tratinčicama“ preko interneta. „Svrdonice“ su se našle u ulozi vodiča kroz muzej te su na svoj način opisali prostorije i djela u kući Vlaha Bukovca. U tome im je pomogla „tete Bukovac“ kako je djeca zovu (kustos pedagog Petra K. Fox), koja je djeci na primjeren način približila umjetnikova djela. Nakon „stručnog vodstva“ muzejem djeca su izjavila:
S.Z.: „Ja sam pričala o ateljeu i o slikama u hodniku. Životinje su bile mravojed, krokodil i tigar.“
A.V.: „Govorila sam o sobi medaljona i o slici fantazija. To je slika sa glavama njegove djece. Ima on i njegova žena.“
O.V.: „Govorio sam o vratima koje je nacrtao Vlaho i o tome kako je miješao boje. I o tuti za malu djecu i gdje su se kupali i prali ruke.“
S odgojiteljicama iz DV Jarun dogovorila su se tri virtualna susreta putem Zoom platforme. Na prvom susretu „Svrdonice“ su pokazale snimljeni video esej o muzeju, a „Tratinčice“ o novim spoznajama koje su saznali iz poklonjene slikovnice i s interneta. Nakon pogledanih filmova održala se, likovna online radionica, izrada portreta koje su pripremile odgojiteljice „Tratinčica“ i „Svrdonica“. Djeca su imala zadatak nacrtati simetriju poznatih Bukovčevih portreta.
T.V.: „Crtala sam drugi dio Vlahove slike. Svidio mi se film što smo gledali o Tratinčicama. Rekli su nam da i u Zagrebu ima kuća od Vlaha.“
Na drugom virtualnom susretu djeca su se upoznala s tradicijom maškaravanja u Cavtatu. Kustos pedagog Petra K.Fox djeci je na primjeren način opisala i kostim Dominal koji se nalazi i na Bukovčevoj slici „Karneval u Epidauru“ koja je izložena u Kneževom dvoru u Cavtatu, a trenutno je izložena u galeriji Klovićevi dvori na izložbi „ Korijeni i krila“- Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu, Beču“. U drugom dijelu susreta paralelno se održala likovna radionica izrade krinki koje su djeca ukrašavala raznovrsnim materijalima.
L.B.: „Tete su se danas maškarale u dominale. Svi smo gledali Vlahovu sliku kako se maškaravaju i njegovu djecu i mamu. Djeca iz Zagreba su pokazivala maske koje su napravili, a i mi njima naše. Dora i Iva su napravile maske doma i pokazale, pa smo ih mi vidjeli na platnu.“
Na zadnjem virtualnom susretu priređen je maškarani ples u kojem su pripremljene kratke glazbeno - plesne programe djeca prezentirala jedna drugima. U suradnji s roditeljima i Muzejima i galerijama Konavala organizirano je prigodno čašćenje.
S.Z.: „ Maškarala sam se u gusara. Preko kompjutera smo gledali djecu. Mi smo plesali Aram, sam, sam, a i oni su. Plesali smo patkicu (Pačji ples). Tete Marija je svirala gitaru i pjevali smo „Mali se mišić zvao Tom“, „Zašto da plačem čega da se bojim“, „Palačinke“. Iza plesa smo jeli slatkiše, grickalice, bombone i krafne i pili sok.“
O.V.: „Ja sam bio raketa. Tata i ja smo to napravili od kartona. Kao televizija je bila i vidjeli smo djecu iz Zagreba. Oni su s nama plesali „breakdance“. To se vrtiš na podu. To smo i mi radili.“
B.U.: „Ja sam bio Batman. Preko interneta smo vidjeli djecu iz Zagreba. Bili smo na maskenbalu. Zajedno smo plesali i pjevali. Oni su pjevali pjesmu Čudo. Tete Sandra se obukla u lisicu, Tete Jelena u svingu, a tete Marija je imala šešir. Zoom znači kad se neko gleda preko interneta. Dobro smo se čuli.“
Kroz različite aktivnosti djeca su se upoznala s novim načinom komuniciranja putem platforme Zoom. Surađujući međusobno u aktivnostima prezentirala su tradiciju, običaje te na taj način širila svoja znanja o životu i djelima Vlaha Bukovca i dugogodišnjoj tradiciji maškaravanja u Cavtatu. To im je pomoglo razviti osjećaj za vrijednost kreativnog izražavanja i vidjeti različitosti koje postoje u i među njima. Odgojiteljice su osvijestile važnost educiranja o načinima korištenja tehnologije i medija kako bi i na taj način podržale dječji razvoj i učenje. Kroz dijaloge s djecom pronalazile su strategije poučavanja u području jezika i pismenosti. Upoznavanje s tradicijom maškaravanja i slikom „Karneval u Epidauru“ osvijestilo je sve nas kako je poštivanje, življenje i prenošenje tradicije „putovanje kroz vrijeme unatrag“ važno za nas, ali i za širu društvenu zajednicu.
Pripremile odgojiteljice:
Jelena Kulišić
Marija Mihatović
Sandra Sturica
Galerija u nastavku: